Podno grejanje poslednjih nekoliko godina sve je interesantnija tema za razmatranje. Sve se više pokreću pitanja o isplativosti ugrađivanja sistema podnog grejanja umesto standardnih radijatora.

Radijatori su i dalje najčešći izbor većine domaćinstava, kada se govori o sistemu centralnog grejanja, međutim, ljudi se sve češće raspituju o prednostima i manama podnog grejanja.

Neophodno je znati koje su njegove dobre a koje loše strane.

Podno grejanje – grejna tela u domu nisu vidljiva.

Dakle, ne zauzima prostor, pa daje slobodu da se nameštaj u prostoru rasporedi kako nam se dopada. Veoma često zamislimo kako bi ispod prozora dobro došla neka komoda, ali zamisao ostane neizvodljiva jer se na tom mestu nalazi radijator. To što podno grejanje ne zauzima prostor uz činjenicu da toplota dolazi iz poda, ovaj sistem grejanja zaista čini primamljivim za razmatranje.

Odlično je rešenje za osobe koje muku muče sa alergijama.

Druga grejna tela, zbog svoje visoke temperature, izazivaju intenzivno kretanje i strujanje vazduha, što ujedno intenzivira i podizanje prašine u prostoriji. Kod podnog grejanja je ovaj problem neuporedivo umanjen. Ovaj sistem grejanja se svrstava u grupu niskotemperaturnih grejanja i to znači da se temperatura poda kreće između 21 i 28 stepeni na Celzijusovoj skali. Podno grejanje celom površinom podova jednako isijava toplotu i ne isušuje vazduh u prostorijama. Samim tim, nema potrebe za isparivačima ni ovlaživačima vazduha.

Podno grejanje – nema hladnih nogu

Kod drugih sistema grejanja topao vazduh se kreće nagore, pa je u predelu nogu najčešće veoma hladno. Podno grejanje kreće sa emitovanjem toplote baš od nogu, a temperatura se prostire po zapremini sobe.

Ovakvo grejanje ima i mana, naravno

Kako je kod podnog grejanja termostat uglavnom podešen na niže temperature (do 40 stepeni, za razliku od radijatora koji može da radi i na 70 stepeni), shvatamo da je reč o inertnijem tipu grejanja. Razumljivo, cevi se nalaze ispod poda, pa se čeka duže da se soba zagreje. Ujutro to može biti najveći problem, pa se savetuje da se noću grejanje ne isključuje – najbolje je sniziti temperaturu.

Otuda, podno grejanje i nije najbolja opcija za objekte koji se povremeno zagrevaju. Pri tom, nije ga moguće uvesti u stan koji je već na mreži centralnog grejanja. To često i nije dozvoljeno.

Ugradnja podnog grejanja podrazumeva podizanje poda za oko 10 cm, to treba imati u vidu. Pri izgradnji objekta treba voditi računa o toj informaciji, a u slučaju naknadnog uvođenja, potrebno je prilagoditi objekat podizanjem svih vrata. To su pojedinosti koje itekako mogu odgovoriti od ideje podnog grejanja. Među odlučujućim stavkama nalazi se i cena – podno grejanje nešto je skuplje od ugrađivanja klasičnih radijatora.

Dve kategorije podnog grejanja – električno i vodeno.

Električno podno grejanje jednostavnije je i jeftinije. Tu nema cevi kroz koje ide topla voda, već se postavi tanak električni panel, poput električnog pokrivača i ceo grejni sistem se kontroliše putem tajmera i termostata. Troškovi ulaganja jesu manji, ali je ova kategorija dobro rešenje za manje stanove ili prostorije kojima je povremeno potrebno zagrevanje. Veliki stan bi, uprkos manjem početnom ulaganju, značio znatno veće račune. Podno grejanje mora da radi preko dana, kada je struja skuplja, jer u vreme kada je jeftinija struja, ono radi manjim kapacitetom.

Sa vodenim podnim grejanjem je stvar drugačija. Ono se povezuje na sistem centralnog grejanja, koji može da radi i na neki drugi energent – gas, pelet ili drvo. Često bude nejasno kako sistem podnog grejanja povezati na postojeći sistem. To JESTE izvodljiva stvar, ali je potrebno ugrađivanje tzv. mešnog ventila sa termo glavom koji će potpomoći regulisanje temperature u sistemu.

Podno grejanje i ugradnja

Od koristi je imati u vidu da se kao podloga za podno grejanje najviše preporučuju keramičke pločice, granit ili mermer. Razlog se nalazi u činjenici da su upravo oni odlični provodnici toplote. Nije pametno postavljanje parketa od punog drveta – može da se rasuši,  što dovodi do njegovog isklimavanja i razilaženja.

Cena uvođenja može da bude između 15 i 40 evra po metru kvadratom. Formiranje cene zavisi od odabira cevi i podloge, ali i od toga da li se regulacija temperature i protoka vrši pojedinačno za svaku sobu ili je potrebna samo jedna za ceo objekat.

Podno grejanje je dobar izbor, ali ne po svaku cenu.