Začinsko bilje u koje spadaju origano, bosiljak, ruzmarin, mirođija i drugi zeleniš moguće je useliti u svaki dom. Štaviše, ta odluka je odlična ne samo zbog kulinarskog užitka koji začinsko bilje pruža, već i lekovitih svojstava koje ono ima.

Bašta, makar improvizovana u kojoj se uzgajaju začini, omogućiće ukućanima da uživaju u samom procesu negovanja biljčica i praćenja njihovog napretka. Mada možda deluje kao nešto što zahteva mnogo truda, uzgajanje začina ne razlikuje se mnogo od uzgajanja povrća.

Šta je potrebno za uzgoj začinskog bilja?

Začinsko bilje može da se uzgaja na terasi ili u saksiji na prozoru. Pored sadnice biljaka koje se odaberu, potrebni su zemlja i saksije. Sadnice su bolji izbor od semena, jer se tako manje čeka na degustaciju izabranih biljaka i njihovu primenu. Najbolje saksije za gajenje začinskog bilja su one koje imaju rupice na dnu potrebne za drenažu vode. Zemlja bi trebalo da bude ili obična baštenska ili drenažni miks.

Većini začinskog bilja treba više svetlosti, pa je najbolje pronaći im mesto u domu gde će što više biti izložene suncu (barem 5 sati svakog dana). Temperatura neophodna ovim biljkama kreće se od 19 do 22 stepena.

Začinsko bilje: šta je najpopularnije?

Origano je začin koji u kuhinji ima gotovo svaka kuća. Iako većina origano kupuje u kesicama i koristi za picu, ima i onih koji ga uzgajaju. Za klijanje origanu treba sunca i potrebno je čuvati ga na suvom mestu. Kada se zasadi, seme nikne za najviše dve nedelje.

Bosiljak je jednogodišnja biljka i zahvalna je za saksijsko gajenje. U odnosu na drugo začinsko bilje, bosiljak je osetljiviji na hladnoću, te je najbolje saditi ga u maju. Posle sadnje potrebno je da prođe šest nedelja da bi bio spreman za branje. Bosiljak se inače smatra izvrsnim relaksantom.

Nana, čuvena i delotvorna nana sadi se jednostavno – pelcerom. U martu je najbolje zasaditi je, a potrebno je nekoliko dana da pelcer pusti koren, posle čega ga treba prebaciti u zemlju punu humusa. Ovoj biljci nije potrebno direktno izlaganje svetlu, ali joj treba dosta vode. Presađuje se jednom godišnje.

Mirođija ima vrlo debeo koren i zato je ovu dovogodišnju biljku najpametnije zasaditi u veću posudu. Odlična je za gajenje jer spada u vrstu korova. Može da boravi i u saksiji sa drugim biljkama. Prija joj toplo mesto, ali ne preterano vruće, a može da naraste do 120 cm.

Ruzmarin nije pametno saditi putem semenki, jer bi se tada čekalo oko tri godine da biljka iznikne. Ovaj začin karakterističnog mirisa raste kao žbun i može da dostigne visinu od 2 metra, pa nije loše gajiti ga na terasi.

Vlašac voli vlažnu zemlju, poput livada, rečnih obala. Shodno tome, treba mu vlažna zemlja, humusna, i da upija što više sunčeve svetlosti.

Majčina dušica je žbunasta biljka koja je veoma zahvalna za zatvorene prostore. Nije joj neophodna direktna sunčeva svetlost.

Zalivanje

Zajedničko za svaku začinsku biljku je da ne vole promaju ni jak vetar. Preterano zalivanje nikad nije dobro, a to važi i za začinsko bilje. Lako se može proveriti da li je biljci potrebna voda –  prst staviti u zemlju i proveriti da li je suva. U slučaju da zemlja jeste suva, jasno je da biljke traže vodu. Umesto sveže vode, bolje je birati onu koja je odstojala u flaši. Iz tog razloga neka domaćinstva pune flaše ili balone vode drže bar 24 časa pre zalivanja, dok neki zalivaju kišnicom.

Začinsko bilje i đubrenje

Pošto i začinsko bilje traži dodatnu negu, postoje alternativni načini koji su vrlo dostupni. Neki se služe korom od banane – sitno iseckana kora puna je šećera i kalijuma, i potrebno je spojiti je sa zemljom u kojoj je bilje. Druga mogućnost je sa ljuskama od jaja. Ljuske treba staviti u vodu i ostaviti ih nekoliko dana. Zalivanje biljaka tim rastvorom ujedno će biti dodatna nega koja će pomoći biljkama.

Proleće je najbolje vreme za uzgoj začina. Ako se sa time krene u aprilu, prvi plodovi biće spremni za ubiranje već od maja. Trenutna situacija samoizolacije sa kojom se susrećemo možda je prava prilika za ovakve početke.